Depresija i anksiozni poremećaji
Svi ponekad osjećamo da smo neraspoloženi, napeti ili uplašeni. Gubitak voljene osobe, gubitak posla, prolazak kroz razvod i druge teške životne situacije učine da se osjećamo tužni, usamljeni, uplašeni, nervozni ili anksiozni. Ovi osjećaji predstavljaju normalan odgovor na životne stresore. Ali neke osobe doživljavaju takva osjećanja svakodnevno ili gotovo svaki dan bez jasnog razloga. Postojeća osjećanja ih ometaju u svakodnevnom funkcionisanju. Za te osobe možemo predpostaviti da pate od depresije, anksioznog poremećaja ili obadva poremećaja u isto vrijeme. Kod polovina osoba kod kojih se ustanovi depresija, u isto vrijeme se dijagnosticira jedan od anksioznih poremećaja. Dobra vijest je da se oba ova mentalna poremećaja mogu uspješno liječiti.
Depresija i anksiozni poremećaji su najčešći mentalni poremećaji. Jedna od pet osoba koje sretnemo tokom dana, u jednom periodu svog života je patila od depresije. 20% odraslog stanovništa na svijetu ispolji simptome nekog od anksioznih poremećaja u toku jedne godine.
Šta je depresija?
Za razliku od prolaznih faza tuge i žalosti, depresija je stanje dugotrajnog, preplavljujućeg osjećaja očaja, bespomoćnosti, usamljenosti ili fizičke boli. Depresivne osobe mogu imati problem koncentracije i znatno otežano opšte funkcionisanje. Povremeno se javljaju misli o smrti. Depresija je ozbiljan mentalni poremećaj koji zahtijeva što raniji profesionalni tretman da bi se osoba osjećala bolje. 40% osoba koje izvrše samoubistvo su prethodno patile od depresije. Prepoznajemo više oblika depresije a najčešći su veliki depresivni poremećaj (koji se javlja u epizodama) te distimija (perzistentni poremećaj raspoloženja).
Šta je anksiozni poremećaj?
Osoba koja pati od anksioznog poremećaja doživljava strah, paniku ili anksioznost u situacijama u kojima se većina ljudi ne bi osjećala ugroženo ili uplašeno. Strah predstavalja emotivni i fizički odgovor na prepoznatu prijetnju iz okoline (npr. pas), dok anksioznost predstavlja neprijatno emotivno stanje u kojem prijetnja iz okoline ne postoji ali osoba predpostavlja situaciju koju neće moži kontrolisati ili izbjeći. Osoba može doživjeti iznenadne napade anksioznosti ili panike bez jasnog uzroka, a živi u stalnoj brizi i anksioznosti. Za ove osobe, osjećaj opasnosti nikada ne prolazi. Ako se anksiozni poremećaji ne liječe, mogu spriječiti osobu u obavljanju posla, održavanju relacija sa drugim ljudima ili čak izlasku iz kuće. Anksiozni poremećaji uključuju: panični poremećaj, opsesivno kompulzivni poremećaj, post traumatski stresni poremećaj, specifične i socijalnu fobiju te generalizirani anksiozni poremećaj.
Šta uzrokuje depresiju i anksiozne poremećaje?
Smatra se da depresija i anksiozni poremećaji nastaju kao rezultat djelovanja više različitih faktora: stresni životni događaji, izmijenjen nivo neurotransmitera u mozgu, češće pojavljivanje ovih mentalnih poremećaja u nekim porodicama. Žene češće oboljevaju od depresije i anksioznih poremećaja u poređenju sa muškarcima. Različite fizičke bolesti mogu biti popraćene pojavom ova dva mentalna poremećaja (poremećena funkcija štitne žlijezde, srčani udar, moždani udar, karcinom, multipla skleroza).
Dijagnostičke metode
Dijagnoza mentalnih poremećaja se znatno razlikuje od dijagnostičkih procesa fizičkih oboljenja, budući da nema egzaktnih testova koji će omogućiti apsolutnu dijagnozu (kao npr. laboratorijski test). Umjesto toga, psihijatar kroz razgovor kompletira istoriju simptoma i psihološku evaluaciju, te ustanovi prisustvo ili odsusutvo pojedinih simptoma, dijagnosticira mentalni poremećaj te daje preporuku za liječenje.
Liječenje depresije i anksioznih poremećaja
Postoji više vrsta depresije i anksioznih poremećaja sa vrlo različitim simptomima. Zbog toga je važno da osoba koja pati od depresije ili anksioznog poremećaja, potraži pomoć psihijatra što ranije jer će ljekar odrediti tačnu dijagnozu i odgovarajuću terapiju. Dvije su osnovne vrste terapije:
Medikamentni tretman uključuje upotrebu odgovarajućih lijekova: antidepresiva i anksiolitika, a prema potrebi hipnotika ili antipsihotika. Za antidepresive je specifično da se koriste i u tretmanu depresije i anksioznih poremećaja. Za ovu grupu lijekova je potreban period od najmanje tri do četiri sedmice da bi se postigao terapijski efekat. Zato je važno da se nastave uzimati dovoljno dugo dok ne počnu djelovati.
Za osobu koja pati od depresije, anksioznih poremećaja ili je u situaciji stresa, važno je razgovarati o svojim osjećanjima, strahovima i mislima. U te svrhe se pruža psihoterapijski tretman. Ovisno o jačini ispoljenih simptoma, psihoterapija se može koristiti u kombinaciji sa lijekovima ili samostalno. Kognitivno bihejvioralna terapija pomaže osobama da promijene stil razmišljanja i ponašanja koji mogu doprinijeti depresiji i ankioznosti.
Antistresni program:
Program je namijenjen svima koji žele osvijestiti vlastite obrasce ponašanja, shvatiti važnost psihološke prevencije, stresnih reakcija i potaknuti na usvajanje efikasnijih strategija suočavanja sa stresom. Cilj je identificirati izvore stresa na organizacijskoj i osobnoj razini, te utvrditi rješenja.
Program potencira razumijevanje vlastite misli, kulturu upravljanja kvalitetnim vremenom i prioritetima, tehniku komunikacije i identificiranje ciljeva.
Individualni antistresni program sastoji se od :
- Definiranje stresa kao najvećeg blokatora energije
- Testiranje stope stresa na individualnom nivou
- Učenje poticanja prirodnog mehanizma samoreglulacije(kako otpustiti napetost glave, mišića, vrata), emocionalog i mentalnog opterećenja
- Uspostavljanje ravnoteže
- Jačanje psihičke otpornosti pojedinca
- Model „borbe ili bijega“ ↔ Model „ opuštanja i otpuštanja“
- Osnaživanje ličnosti kroz trening znanja i vještina uspješne komunikacije
- Stimulacija opuštanja i otpuštanja uz coaching tehnike
- Razvijanje strategija za postizanje određenog cilja , S.M.A.R.T. ciljevi (Specific, Measurable, Achievable, Realistic, Timely)
Postanite neko ko podržava druge da vide svjetlo i ljepotu oko sebe i u sebi.